RAZGOVORI ZA SVE NEDILJE KROZ GODISTA DILO FRANE VRIGNANIN A bivsega Kanonika Stolice Senjske, Tomaçitelja Pisma 18 25. U Rici Pritifkano Slovima Bratje Karletzky. PRISVÍTLOME, I PRIČASTNOME GOSPODINU IVANU KARSTITELJU JESICHU BISKUPU SENJSKOME, I MODRUSKOME, ILITI KORBAVSKOME, CESARSKOGA, I KRALJEVSKOGA VELICANSTVA TANAÇNIKU, I GOSPODINU MOME PRIMILOSTIVOME. M nogo puta doiftine xeljah dati zlamen kakov poklonjenja onoga, koje vifokosti vridnofti tvoih kakono haraç priftoife. I buduchi, da do fada, prigodu toliko frichnu neimah, poftupljamfe fada pokloniti tebi o prifvitli Gospodine porod ov flaba nauka moga. Nofim onamo tamnost nixine moje, kadi sviti visokost Vitestva tvoga. Zafluxenja privelika tvoja, buduchi druzi flave, i glafa, za neumarla poftati, potribu neimaju profiti podpomoch tujega pera : radi çefa Spoznajuchi ja ovo, poklanjamti flova ova moja ne za drugo, nego da ifta budu tebi naviftitelji ponixnofti moje, i fvidoci fluxbe, koju prema tebi ispovidam. Znam dobro, da u vrimenu, u kome ti fvitis u kripoftih tvojih, koih punfi doiftine, omilovati neche mochi tebi dari oni, koji kip neimaju kripofti u febi kakove: ali na kakov naçin dokazati moxe fluxbu fvoju pero jedno ubogo u zaçetku pameti, i pamet jedna a nau ku flaba? Poglej dakle miloftivim okom farçanu daritelja ljubav, nepaka nixinu istoga dara. Nekafe doftoi milostivost tvoja poçaftitiga f-Obrambom svojom, gledajuchi raje visokost ogleda, nego neureseno flaganje. I çinechime vridna tolike milosche, obljubim trudu ovome mome uzdanoft jednu vikovitu, i ka ko na varhu gore Olimpa uxivase uteçifte flova u prahu uçinjena, tako i ja moja ova postavljam na uznofitoft tvoih planina, da dilnici budu istoga blagodarja. Profimti paka od Boga punoft fvaka dobra, i poklonimfe duboko. Prisvitloga, i Priçastnoga Gospodina Ponixni, i Poboxni Sluga T STIONIKU. Nefricha u koju upade vaf koliki narod çoviçanski od ça sa, u kome parvi nas Otac Adam cicha uçinjenoga griha izgubi pravednoft prilipu, u kojoj od Boga bi ftvoren Stvoritelja fvoga, çinimife, da ukoreni u naravi çoviçanfkoj prignutje takovo, da nemoxefe nachi pod Nebom stvar kakva, koja od jednih pohvaljena, od druzih paka pogardjena nebi bila. Porodi najçudnii naravski bise, jefu, i bitiche potrefanju podloxni. Voche ifto najfladofno dano nama za hranu, akose okufi, jednome çinitichefe fladko, odurno, i gadno drugome. Sto ikada porodi fvit ov, sto od nitkoga pogardjeno nebi bilo? Kakov rukotvor najfvarsnii, i najlipsi postaviofeje prid oçi nase bez imati fuditelja kakova? I ako toliko naslofeje za rechi, i pisati od stvarih Boxjih, niefe sto çuditi, ako i zemaljske potrefanju videfe podloxne. A jedali nebise velici, i glafoviti zakonitelji jedno vrime, i mudarci, kakono jedan Solon od Atene, Likurgo Spartianski, Perikle Korintianfki, Zenonio Kotronski, Laercio Sabinfki, i tolici druzi prid, i za Ifufovim porodjenjem, i vindar naslifufe za njima, koji zaniçovase zakone njihove, i druge postavise. Ali oftavljam fvitovne mudarce, ter u frid poftavljam jednoga Apostola Paula Svetoga, u kome kakav biase nauk, kakva mudroft, fvakome Bogoflovcu dobroje znano i vindar kada naucnim befidovanjem, i boxjim Areopagu govorase, imasejih, koji virovasemu, i imasejih, koji pofmihovasefe s-njim. Quidam irridebant, quidam crediderunt. Ako dakle ovim, i tolicim druzim mudarcem nehoti oproftiti narod çoviçanfki, potribovatichu ja |