kada vrijedi u Ugarskoj. Ugarski biskupi vršili su propise konkordata, ali su naglasivali potpunu samostalnost crkve. 51 12. Počamši od g. 1868. izdani su u Ugarskoj mnogi crkvi neprijazni zakoni, koji zasijecaju u crkveni djelokrug. Amo spada zakon od g. 1868. o prijelazu iz jedne vjeroispovijesti u drugu, zakon o mješovi tim ženidbama i o odgoji djece rogjene iz mješovitih ženidba, zakon o svetkovanju crkvenih blagdana, o rastavi mješovitih ženidba i napokon zakon o pučkim školama. K tomu se pridruži vojni zakon od g. 1868. o vojnoj dužnosti duhovnika, koji je tek ministarskom naredbom od 31. ožujka 1875. ublažen,33 a zak. čl. XXXIX. od g. 1882. sasma promijenjen.1 Pravu buru izazove novi ugarski kazneni zakon od g. 1879. o odgoji djece iz mješovitih ženidba, naročito III. odsjeka § 53. koji glasi: »tko malodobnika, koji još nije navršio 18 godina, proti odredbi zak. čl. 53. od g. 1868.55 primi u koju drugu vjeroispovijest, ima se kazniti zatvorom do dva mjeseca i globom do 300 for.; isto tako i § 54. o pokapanju mrtvaca: tko proti odredbi § 22. zak. čl. 53. od g. 1868.56 silom ili grožnjom zapriječi pokapanje mrtvaca, ima se kazniti globom od 300 for.<< 13. Pravi kulturkampf u Ugarskoj izazvala je naredba ministra za bogoštovlje i nastavu Csákya od 26. veljače g. 1890. Ta naredba odregjuje: 1. Kad dušobrižnik nenadležno krsti i upisuje podijeljen krst u maticu krštenih, takova uknjižba nema nikakove pravne vrijednosti, s toga se takav slučaj ne može unesti u statističke tabele, niti se može voditi u evidenciji za novačenje, a dušobrižnik ne može u tom slučaju izdati matični izvadak. Takovi slučajevi vrijede samo za nutarnju porabu dotičnih konfesija. Pravno valjano može u maticu unesti podijeljeno krštenje samo onaj dušobrižnik, čijoj konfesiji pripada dijete u smislu zakona LIII. ex 1868. 2. Svi dušobrižnici dužni su one slučaje, gdje su nenadležno krstili, dojaviti nadležnomu dušobrižniku u roku od osam dana, priposlavši mu uredovni krsni list, da on uzmogne dotično dijete upisati u svoju maticu krštenih. Tko to propusti učiniti, kaznit će se prvi put novčanom globom od 10-50 for., a ako se to opetuje globom od 50-100 for. Dušobrižno svećenstvo listom je ustalo proti ovoj ministarskoj naredbi i proti volji nekih biskupa, koji su bili skloni udovoljiti joj. Badava je vlada poslala jegarskoga nadbiskupa Samassu u Rim, da ga predobije za tu naredbu. Rim niti je htio, niti mogao odobriti ministarsku naredbu. 14. Ministar predsjednik izjavio je u zastupničkoj kući dne 21. studenoga 1893., da će se ukinuti naredba od 26. veljače i § 12. zak. čl. 53. 31 Vidi Czibulka u Archivu 24. p. 104. sqq. 52 Vidi Czibulka 1. c. p. 104. Vidi Archiv 44. p. 149. Vidi § 40. III. 2. 65 Zak. čl. 53. od god. 1868. otisnut je u Archivu 24. p. 106. sqq. 56 § 22. zak. čl. od god. 1868. glasi: na grobljima mogu se članovi raznih vjeroispovijesti jedan kraj drugoga bez zapreke pokapati✨. Prema § 12. zakona LIII. ex 1868. muška djeca rogjena u mješovitoj ženidbi vjere su očeve, a ženska vjere materinje. Ako je otac nekatolik u mješovitoj ženidbi a dijete krsti katolički svećenik, onda veli državni zakon, da je katolički svećenik krstio nenadležno, i tad bi valjalo učiniti ono, što odregjuje točka 2. ministarske naredbe. ex 1868., ali da će se uvesti gragjanska ženidba i gragjanske matice, recepcija izraelitske religije i slobodno vršenje vjere. Akoprem je ugarski episkopat pokušao adresama upravljenim i na kralja i na vladu otkloniti od Ugarske taj udarac, ipak je ministar pravosugja Szilaghyi podnesao saboru 23. prosinca 1893. zakonsku osnovu o gragjanskoj ženidbi i o odgoji djece iz mješovitih ženidba, iza kojih su slijedile zakonske osnove o gragjanskim maticama, o slobodnom vršenju vjere i o recepciji židova. Velikaška kuća, kojoj su bile te osnove zakona priposlane, pošto ih je dolnja kuća primila, zabacila je prvi put neke osnove, tako n. pr. o gragjanskoj ženidbi, o bezvjerstvu, o recepciji židova, ali ih je napokon, pošto su joj bile opetovano poslane, primila ma i s neznatnom većinom glasova. I tako je u Ugarskoj uvedena počamši od 1. listopada 1895. obvezatna gragjanska ženidba t. j. svaki, tko hoće, da država priznade njegovu ženidbu, treba da ju sklopi pred gragjanskim činovnikom i to prije nego li u crkvi, a svećeniku je zabranjeno pod prijetnjom globe do 1.000 kruna vjenčati koga prije, nego se iskaže, da je sklopio ženidbu pred gragjanskim činovnikom. Jedino na samrti smije svećenik nekažnjeno vjenčati prije, nego bješe sklopljena gragjanska ženidba. Po vodstvom grofova Ferdinanda Zichya, Pavla Eszterházya i opata Molnára ustrojila se je nova stranka, tako zvana pučka stranka, koja će parlamentarnim sredstvima nastojati oko toga, da se ti zakoni ukinu! III. Hrvatska. Posebnu skroz neovisnu hrvatsku crkvenu pokrajinu utemeljio je papa Pijo IX. bullom Ubi primum tertio idus dec. 1852.58 Papa Pijo IX. videći naime, da u hrvatsko-slavonskim biskupijama, koje su bile podložne stranom kaločkoj, a stranom ostrogonskoj nadbiskupiji, poslovi sporo teku, a osim toga hoteći i nagraditi zasluge hrvatskoga naroda, koje si je stekao u borbi za katoličku vjeru proti Muhamedancima i drugim novotarima, kao što i njihovu vjernost, jer su u svako, a osobito u burno doba, vjerno stojali uz svoga kralja, rado se je odazvao molbi, koja mu bijaše podastrta u ime hrvatskoga naroda i preporučena od cara i kralja, te je biskupije: Zagrebačku, Djakovačku, Senjsku i grčko-sjedinjenu Križevačku izuzeo ne samo od metropolitanske vlasti nadbiskupa kaločkoga i ostrogonskoga, nego i od svake druge prevlasti i sudske vlasti i utemeljio novu sasma odijeljenu i različitu hrvatsko-slavonsku crkvenu pokrajinu; zagrebačku biskupiju podigao je na čast nadbiskupije i metropolije, a zagrebačkomu nadbiskupu dao je pravo sazivati ne samo biskupijski zbor, nego i pokrajinski sabor, i postavio ga je kao prizivno sudište za sufragane. Na dalje daje papa u istoj bulli kralju Hrvatske i Slavonije i njegovim zakonitim nasljedni 59 58 Vidi tu bullu u encyclicae literae Georgii Haulik. Viennae 1853. T. 3. Appendix. 59 Lubenti excepimus animo supplicationes Nobis humiliter, dictorum populorum nomine oblatas non solum quia ex proposita erectione magnum per ea loca catholicae religioni decus et incrementum, nec non eisdem incolis spiritualis utilitas sit obventura, verum etram, eo quod Christi fideles illarum regionum pro catholica potissimum fide tam contra Mahomedanos et posteros novatores, quam hisce nostris turbulentissimis temporibus, -- gloriose decertarunt. Nos itaque cunctis, quae inspicienda erant, matura deliberatione perpensis, habitaque peculiarum circumstantiarum ratione, enunciatos Croatiae et Slavoniae populos, quorum luculentissima fidelitatis erga Principem firmissime, turbatis praesertim temporibus, moni cima pravo imenovati biskupe tako za zagrebačku nadbiskupiju, kao što i za biskupije nadbiskupu zagrebačkomu potčinjene.60 I u Hrvatskoj proglašen je konkordat kao crkveni i državni zakon, a nije do danas ukinut. No i u Hrvatskoj ne drži se vlada uvijek konkordata. Tako je i kod nas, kad je sabor Vatikanski proglasio papinu nepogrešivost, protiv članka II. konkordata, uveden placetum banskom naredbom od 26. kolovoza 1870. br. 2391.61 God. 1874. izdan je novi školski zakon za pučke skole, kojim se učitelji pučkih škola stavljaju pod nadzor državni protiv članka 8. konkordata.62 Nadalje tumači naša vlada članak II. zakona od 17. svibnja 1875. (>svi zakoni i naredbe stojeći u opreci s ovima zakonima stupaju izvan krieposti), tako, da je njim ukinuta povlastica dana svećenicima u članku 14. konkordata, pa su mnogi svećenici osugjeni na zatvor morali odsjediti kaznu u javnim zatvorima. Članak 7. konkordata veli: »In gymnasiis et omnibus, quas medias vocant, scholis pro juventute catholica destinatis nonnisi menta ac praeclara in religiosis rebus tuendis, pietatis specimina continuo apparuerunt, benigna animi nostri propensione prosequi volentes Episcopales Ecclesias tam Zagrabiensem et Sirmiensem, tam Segniensem et Modrusiensem seu Corbaviensem, tum quoque graeco-catholicam Crisiensem a metropolico tam Calocensis et Bachiensis, quam Strigoniensis Archiepiscoporum jure ac subjectione, atque adeo ab alia quavis superioritate ac praerogativa jurisdictionali, perpetuo eximimus, planeque dissolvimus, Ecclesias ita exemptas et dissolutasin ecclesiasticam Croato-Slavonicam Provinciam omnino separatam atque distinctam, pari apostolica auctoritate erigimus et constituimus. Quapropter Venerabili Fratri Nostro Georgio Haulik, hodierno Zagrabiensis Ecclesiae Praesuli, ejusque in posterum successoribus, ut ii nomen, titulum, dignitatem et jurisdictionem Archiepiscopi Metropolitae praeseferant ac expressius insuper non solum synodum tum dioecasanam, tum provincialem convocare, sed etiam Episcopalem suis Suffraganeis nec non publica cum eis negotia tractare, atque adeo querelas et causas quarumlibet appellationum ad se, utpote ad Metropolitam Archiepiscopum caeteraque sibimet, juxta sacros canones spectantia, agnoscere, inquirere, gerere et definire valeant et debeant, Apostolica auctoritate praefata, perpetuo pariter tribuimus et impertimur. 60 Eidem Francisco Josepho Imperatori, itidemque ejus legitimis in Croatiae et Slavoniae Regno successoribus facultatem, seu jus nominandi, vel praesentandi huic Sanctae Sedi intra tempus per sacros canones praefinitum, idoneam, dignamque personam, praefato noviter erecto Archiepiscopatui Metropolitano Zagrabiensi, ejusque respective suffraganeis Ecclesiis dicta Apostolica auctoritate, perpetuo quoque reservamus et concedimus. 61 Ta naredba glasi: Uslijed nekih zaključaka, koje je na 8. prosinca p. g. sazvani koncil rimski učinio i kojima se prava Njegova Veličanstva kao apostolskoga kralja Ugarske i združenih kraljevina prikraćuju, blagoizvolilo je Njegovo cesarsko i kraljevsko apostolsko Veličanstvo previšnjom rješidbom od 9. kolovoza t. g. premilostivo odrediti, da se pravo odobrenja kraljevskoga (jus placeti regii) u život uvesti, i da u tu svrhu vlada potrebne daljnje naredbe učiniti ima. Čast mi je preuzvišenost Vašu o tom obavijestiti s tim dodatkom, da se nikakovi zaključci ili naredbe rimskoga koncila i Njegove Svetosti O. Pape niti proglašivati niti razašiljati ne smiju, ako nisu prije vladi predložene i ako se po Njegovu Veličanstvu svojim putem pismeno ne dozvoli proglašenje ili razašiljanje njihovo. Uvjeren sam, da će Preuzvišenost Vaša smatrati domoljubnom dužnošću svojom, da ovoj previšnjoj zapovijedi Njegova Veličanstva u (nad) biskupiji povjerenoj upravi svojoj svakom danom prigodom pribavi valjanost, naročito pako da se pobrine o tom, da takovi zaključci ili naredbe rimskoga koncila i Njegovi Svetosti O. Pape glede kojih kraljevsko odobrenje (placetum) nije podijeljeno načinom prije spomenutim, obnarodovani ne budu«. 62 Omnes scholarium elementarium pro catholicis destinatarum magistri inspectioni ecclesiasticae subditi erunt«. viri catholici in professores seu magistros nominabuntur, a kod nas se u označenim zavodima namještaju ne samo grčko-nesjedinjeni, već i židovi za profesore. I kod nas traže neki, da se izdadu interkonfesionalni zakoni, a vlada je obećala, da će to učiniti, samo ne zna kada. C. Njemačka. 1. Bavarska. Izmegju njemačkih država prva je sklopila konkordat sa sv. Stolicom Bavarska dne 5. lipnja 1817. Kralj proglasio je konkordat tek 26. svibnja 1818. ali je s njim proglasio zajedno i ustavnu povelju2 i kao bitni dio iste tako zvani vjerski edikt. kojim si država prisvaja vla darska prava nad crkvom, i u kojemu se mnogo toga odregjuje o crkvenim prilikama, što se protivi konkordatu. Rimska Stolica pravom se je tužila, da se vjerskim ediktom krši konkordat. Da ju umiri, izjavio je 27. rujna 1818. bavarski poslanik kardinal Häffelin u ime kraljevo: da će se konkordat uvijek smatrati i štovani kao državni zakon; vjerski edikt da je izdan kao pravilo samo za one, koji ne ispovijedaju katoličke vjere, dočim je za katolike pravilo konkordat a i ostat će kao pravilo; prisega na ustav, koju zahtijeva vlada, da se ne tiče dogma i crkvenih zakona, jer je kralj, proglasivši ustav, hotio, da se prisega na ustav isključivo proteže samo na gragjanski red, a oni, koji prisegnu na ustav, nisu tom prisegom nipošto obvezani, da rade štogod, što se protivi božjim i crkvenim zakonima.' Papa je tu izjavu proglasio u svom nagovoru 2. listopada i dozvolio katolicima, da mogu priseći na ustav, i poslao je svoga nuncija u München. No vlada opozove izjavu svoga poslanika, jer da je prekoračio danu mu punomoć. Tek onda, kad je kralj izjavio (15. rujna 1821.), da konkordat vrijedi kao državni zakon, i da prisega na ustav ne veže katoličke podanike na ništa, što bi se protivilo božjim zakonima i nauci katoličke crkve, izdao je papa bullu od 1. travnja 1818.: Dei ac Domini nostri Jesu Christi, kojom uregjuje biskupije u Bavarskoj." No ipak nije konkordat nikada sasma proveden, s toga su biskupi opetovano, ali bez uspjeha, zahtijevali, da se konkordat sasma provede, pak da se ukine placet uveden ministarskom naredbom od 18. travnja 1830. Kraljevska naredba od 25. ožujka 1841. dozvoljava biskupima, da mogu slobodno općiti s papom, ali pridržaje placet; kraljevska naredba od 30. ožujka 1852. podjeljuje u naprijed placet papinskim i biskupskim naredbama, kojima se proglasuju jubileji, oprosti i posti, no te i druge pogodnosti budu opet ukinute ministarskom naredbom od 20. studenoga 1873." I papa Leon XIII. prosvjedovao je u encyklici Sanctissimo officio od 22. prosinca 1887. proti povredama konkordata. II. 1. Izaslanici Württemberga, Badena, Hessena, Nassau, slobodnih gradova Bremena, Lübecka, Frankturta, Meklenburga, saskih vojvodina i Oldenburga izradiše g. 1818. u Frankfurtu osnovu, kako da se urede crkvene prilike. Osnova je htjela, da budu biskupi što je više moguće neovisni od pape, ali tim ovisniji od državne vlasti. Proti toj osnovi, koja bješe g. 1819. predložena papi, prosvjedovao je državni tajnik kardinal Consalvi. 2. Da katolici tih pokrajina ne budu dulje bez biskupa, podigao je papa u sporazumku s vladama bullom od 16. kolovoza 1821. Provida solersque 10 današnju gornjo rensku crkvenu pokrajinu, odobrio je bez prigovora od vlada označenu dotaciju, utemeljio je zahtijevanih pet biskupija: Freiburg u Breisgau-u, Rattenburg, Mainz, Limburg, Fulda, označio broj kanonika i nadarbenika, a metropolitanska prava podijelio je nadbiskupiji u Freiburgu. U drugoj bulli Ad dominici gregis custodiam od 11. travnja 1827.11 odregjuje papa potanje propise o popunjivanju biskupija i kaptola, u kojima daje vladama velike povlastice. § 5. zajamčuje, da će se klerici odgojivati u sjemeništima prema propisima sabora Trientskoga, a § 6. napokon osigurava biskupima, da mogu u svojim biskupijama potpuno izvršivati sudsku vlast, koja im pripada prema crkvenim zakonima i crkvenoj stegi, koja vrijedi. Vlade proglasile su obje bulle, u koliko se ne protive njihovim vladarskim pravima, zemaljskim zakonima i vladinim naredbama, nadbiskupskim i biskupskim pravima i pravima evangeličke vjeroispovijedi i crkve.12 3. Akoprem su vlade bullu Ad dominici gregis custodiam cijelu prihvatile, ipak ne htjedoše priznati §. 5. i 6. spomenute bulle, već su sporazumno izdale 30. siječnja 1830. naredbu das landesherrliche Schutz- und Aufsichtsrecht über die katholische Kirche betreffend‹. Tu crkvi neprijateljsku naredbu osudio je papa Pijo VIIII. u breveu Pervenerat non ita pridem od 30. lipnja 1830. upravljenom na biskupe gornjo renske crkvene pokrajine, 1 a Gregorij XVI. u breveu od 5. listopada 1833. Crkvene prilike bile su u buduće razne u raznim državama. III. Velika vojvodina Hessen. Ustavna povelja velike vojvodine od 17. prosinca 1820. daje jednaka politička i gragjanska prava svim priznanim kršćanskim vjeroispovijedima, ali pridržava placet i dozvoljava prizi 10 12 Kremer-Auenrode 1. c. p. 95. sqq. Kremer-Auenrode 1. c. p. 100. sqq. Nassau 9. listopada, Baden 16. listopada 1827., Kurhessen 31. kolovoza, velika vojvodina Hessen 16. listopada 1829., Würtemberg 24. listopada 1827. i to s ovom opaskom: Da die Bullen insoweit solche die Bildung der oberrheinischen Kirchenprovinz, die Begrenzung, Ausstattung und Einrichtung der dazu gehörigen fünf Bisthümer mit ihren Domcapiteln, sowie die Besetzung der erzbischöflichen und bischöflichen Stühle, und der Domstiftischen Prebänden zum Gegenstand haben, von Uns angenommen werden, und Unsere Landesherrliche Staats-Genehmigung erhalten, ohne dass jedoch aus denselben auf irgend eine Weise etwas abgeleitet werden könnte, was Unseren Hoheitsrechten schaden oder Ihnen Eintrag thun möchte, oder den Landesgesetzen und Regierungs-Verordnungen, den erzbischöflichen und bischöflichen Rechten, oder den Rechten der evangelischen Confession und Kirche entgegen wäre, so wird solches hiermit zur Nachachtung bekannt gemacht. Kremer-Auenrode 1. c. p. 92. Kremer-Auenrode 1. c. p. 108. sqq. |